Archer retweeted
DA SE NE ZABORAVI/ Obilježavanje godišnjice zločina u Ahmićima počinje večeras, centralni događaj planiran za sutra!
nap.ba/qpost/447604
Archer retweeted
Dobro vam ovo tmurno jutro. Ipak, nije sve tako crno. Hrvatske ustaše su izgubile glavni mehanizam ucjene, manipulaciju i reketiranje sa mogućnosću ulaganja veta na ulazak nekoga u EU i to je nešto predivno, što ih više niko ne jebe kad je proširenje u pitanju. 😘
Archer retweeted
radiosarajevo.ba/metromahala…
Ne smeta Vukanoviću boja dresova. Smeta mu sjećanje. Jer bijela podloga na dresovima naših Zmajeva zaista podsjeća na ljiljane. I treba da podsjeća! Treba da podsjeća na 22. maj 1992. godine, kada se ispred zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku zavijorila zastava Republike Bosne i Hercegovine sa šest ljiljana. Tog dana ova zemlja je postala članica Ujedinjenih naroda, međunarodno priznata država, subjekt, a ne objekat historije. Tada je ova zemlja obnovila svoju hiljadugodišnju državnost! Da, s ljiljanima!
Archer retweeted
cdm.me/kolumne/fenomenologij…
Dobro jutro!
“U primitivnim radionicama srpskog nacionalnog identiteta, slikovito opisanih u Zlatnom runu, sredinom XIX veka je sklepan fotorobot (idealnog) dobrog Srbina i nacrtane su mape “zemalja” koje Srbima pripadaju na osnovu toga što su Srbi. Umesto da porade na konsolidaciji i dovršavanju do danas nedovršene (i sve nedovršenije) države – što kako-tako radilo se do ubistva knjaza Mihaila – srpske elite (“gora od rulje”, M. Kovač) su se poduhvatile projekta proširenja nedovršene države.”
Archer retweeted
Tragedija ovog društva je što se od žrtava ratnih zločina očekuje da prežive najgore strahote, a zatim da paze šta govore kako slučajno ne bi uvrijedile osjećanja onih koji su te zločine činili.
#BiH #ratnizlocini
Archer retweeted
-Skloni taj telefon od mene! Nemoj me fotografisati!
Znam je decenijama. I ovaj Ramazan je ispostila. Tiho i neprimjetno. Nevidljiva ona u Odabranom mjesecu. I post joj je nevidljiv, a opet uzvišeniji od svakog drugog.
Ne priča, ne uzdiše glasno zazivajući Pejgambera da drugi čuju. Sama, udaljena, na silu rastavljena od prirodnog toka stvari, ona se u sebi, a za svijet i po svijetu sprema za Bajram.
-De, što se kriješ, lijepa si-najljepša zauvijek-nije to moje, nije to samo moja misao, spetljah se.
A jeste, najljepša je djevojka bila i kad se zacurila i kad je prkosno prvu kosu ošišala u inat nekim zlim vršnjacima, što su je pitali, šta ti je to Ramazan i Bajram, toga nema, idi sa svojima. Najljepša je bila i kad se u mladu ženu pretvarala, pa mi lagala kako joj je sve lako, a do ljudi je što si otežavaju život.
Ljubav nije pokazivala razbacujući je okolo. Čuvala ju je za gladne kučiće i mačiće. Ulice su tada vrvjele djecom naših četvoronožnih sapatnika. A ona ih je hranila, sklanjala, čuvala. I kad bi ojačali, udomitelje bi im našla.
I praštala je. Činilo mi se svakom i svima. Ljut sam bio u svojoj muškoj sujeti i oholosti što prašta ovakvim kao ja i još hiljadu puta gorim. Ja praštao ne bih, ponavljao sam joj dosljedno. A ona, samo osmijeh i sabur.
-I znaš šta mi je najgore bilo, prva progovori. Ono kad su mi rekli da me ti više ne voliš. E onda sam pala u sebi. Zajuka za sebe. Nemam kome ni reći, ni pojadati se. A opet, znam da lažu...
Skinula je masku, prvi put nakon dugo vremena. Pune usne ispod kojih niska bijelih zuba pozdravlja svijet pod njom i zelene oči koje ljepotom mogu nahraniti kosmos. Zaboravio sam koliko je lijepa. Čovjek najbrže zaboravi onu najbližu ljepotu koju voli.
Stegnuh joj ruku. Idemo posjetiti prvo mezarje. Više je njenih i mojih na onim svjetovima, nego na ovom bajramskom dunjaluku.
Nasmija se, uze me za ruku i povede. Ćutim miris mlade kiše u njenoj opranoj kosi.
Onaj je moja i ja njen. Zauvijek. Zove se Banjaluka.
Bajram Šerif Mubarek Olsun dobi moji ljudi. Pozdrav od ove moje ljepotice i moje malenkosti cijelom svijetu!!!
Archer retweeted
Građanima Bosne i Hercegovine islamske vjeroispovijesti u Kraljevini Švedskoj, Republici Finskoj i Republici Estoniji, Ambasada Bosne i Hercegovine u Stockholmu upućuje najsrdačnije čestitke povodom Ramazanskog bajrama.
Ramazanski bajram dolazi kao dovršenje mjeseca u kojem se čovjek suočava sa sobom, sa vlastitim motivima, slabostima i odgovornošću. Upravo ta unutrašnja disciplina i etičko samopreispitivanje čine temelj svake ozbiljne zajednice: jer nijedno društvo ne može biti pravedno ukoliko pojedinac nije spreman da vlastitu slobodu razumije kao odgovornost prema drugome.
Vrijednosti Ramazana – pravednost, suzdržanost, solidarnost i svijest o dostojanstvu svakog čovjeka – nisu samo religijske vrline; one su i politički principi u najdubljem smislu te riječi. Bez njih nema ni stvarne jednakosti, ni povjerenja, ni zajednice koja nadilazi puku zbirnost partikularnih interesa.
U tom svjetlu, Bosna i Hercegovina nije samo geografski prostor niti zbir institucionalnih aranžmana. Ona je ideja zajedničkog života u kojoj različitost nije prepreka, nego pretpostavka slobode. Njena održivost ne proizlazi iz nametnutih rješenja, nego iz trajne sposobnosti njenih građana da iznova potvrđuju vrijednosti na kojima počiva – jednakost pred zakonom, međusobno priznanje i odgovornost za zajedničko dobro.
Vaša uloga u tom procesu je od posebne važnosti. Živeći i djelujući u uređenim i funkcionalnim društvima, vi neposredno svjedočite kako izgleda politička zajednica utemeljena na povjerenju, odgovornosti i vladavini prava. Upravo zato vaše iskustvo i vaša povezanost s domovinom predstavljaju važan most; ne samo između prostora, nego između normi i stvarnosti kakvoj Bosna i Hercegovina teži.
U vremenu kada se njena politička sudbina često pokušava svesti na statičke okvire i reducirati na zatvorene identitetske obrasce, važno je podsjetiti da Bosna i Hercegovina svoju snagu crpi iz suprotnog principa: iz otvorenosti, iz građanskog dostojanstva i iz sposobnosti da se zajednički prostor stalno iznova osmišljava kao prostor slobode za sve.
Bajram nas podsjeća da takav poredak ne nastaje sam od sebe. On zahtijeva etičku postojanost, spremnost na žrtvu i trajno ulaganje u ono što nadilazi pojedinačni interes. U tom smislu, duhovna poruka Ramazana i politička ideja Bosne i Hercegovine susreću se u istoj tački: u zahtjevu da se bude dostojan zajednice kojoj pripadamo.
Neka dani Bajrama budu ohrabrenje da ustrajemo u tim vrijednostima i da, oslanjajući se na njih, nastavimo graditi Bosnu i Hercegovinu kao zajednicu slobodnih i ravnopravnih građana – zemlju koja je vjerna sebi upravo onda kada ostaje vjerna principima na kojima počiva.
Bajram Šerif Mubarek Olsun!
Ambasador, službenici i uposlenici Ambasade Bosne i Hercegovine u Stockholmu
Archer retweeted
Koliko smo bolesno i uništeno društvo pokazuje činjenica da je zločinačko interesna organizacija koja sebe naziva Srpska pravoslavna crkva u svinjcu koji se zove hram svetog Save organizovala promociju knjige Milana Lukića masovnog ubice iz Višegrada i voza u Štrpcima
Archer retweeted
SPC Svetosavki pravoslavni talibani organizuju u Beogradu, [Svinjac svetog Save] , promociju knjige monstruma iz Visegrada, koji je pravomocno osudjenog za ratne zlocine pred medjunarodnim sudom u Hagu...
Archer retweeted
Antisemitizam je kad neko u Hrvatskoj poželi zadržati malo suvereniteta, a nije antisemitizam kad po Hrvatskoj divlja fašizam po koncertima. Opasne mutacije.
Archer retweeted
🇧🇦‼️In Tuzla (NE Bosnia), an "Our Woman" exhibition, funded by the UN Secretary-General's Peacebuilding Fund, listed convicted Bosnian Serb genocidaire Biljana Plavšić as a notable figure from women's history in Bosnia due to the fact that she was "the first female president of Republika Srpska". The exhibition's focus was "stories about the female experience in times of social change, their political exclusion and various forms of resistance."
🔎 In 1992-1995, Biljana Plavšić oversaw the genocide of tens of thousands of non-Serbs, predominantly Bosniaks (Bosnian Muslims), as her administration created a Serb-majority "Republika Srpska" entity in Northern and Eastern Bosnia.
❌ The Museum's defence that the exhibition went on to note her conviction for genocide at The Hague isn't worth the keyboard it was typed on.
Including Plavšić in an exhibition designed to spotlight women's resistance is a gross misframing of her role in crimes against humanity, indeed of the genocidal project of the Republika Srpska. It perpetuates the co-opting of both anti-imperialist and white feminist rhetoric by the Serb genocidaires of 1992-1995 who claimed they were protecting Europe from 'Islamist terrorism' (by killing Bosniaks) and fighting off 'Western imperialists' getting in their way with pesky peace agreements.
👉 The exhibition scandal is another symptom of liberalism's violent (il)logic: that no matter one's politics everyone can access recognition as 'pioneers' if they are perceived to belong to an oppressed group. Their actions are secondary. What matters is the aesthetics.
klix.ba/magazin/kultura/skan…
Archer retweeted
They raped a man.
They gang-raped him.
They raped him so brutally that he had to be hospitalized.
Doctors documented the injuries.
The video of the assault was leaked.
Now the rapists are free.
This is not just unlawful and immoral. It is sick!
#ThisIsIsrael
Israel dropped charges against 5 IDF soldiers who were caught on camera beating and raping a Palestinian prisoner.
Follow: @AFpost
Archer retweeted
radiosarajevo.ba/metromahala…
Koji je to tačno društveni doprinos zločinke Biljane Plavšić? To što je Bošnjake nazvala "genetski deformisanim materijalom" ili što je onomad iznad porušene Aladža džamije u Foči rekla, "kakav bi to bio srpski grad s toliko džamija?" Ne možete staviti Majke Srebrenice u istu prostornu i vremensku ravan sa osobom koja je bila dio režima koji je tu tragediju omogućio! Ne možete!
Archer retweeted
13 marta 1993 godine, genocidna vlast ratnog zločinca Radovana Karadzića i genocidna vojska ratnog zločinca Ratka Mladića, počeli su sa rušenjem dzamija u Bijeljini i u naredna dva dana sve su srušene!
Sa druge strane časna Armija⚜️ Republike Bosne i Hercegovine i legalna vlast u RBiH🇧🇦 nisu srušili niti jednu crkvu.
Naš obraz je ostao čist!
Archer retweeted
Prije 30 godina, 12. marta 1996. godine reintegrisana je Opština Ilidža. Tom događaju je prisustvovao i Vladimir Srebrov, bosanskohercegovački pjesnik, književnik i političar. Rođen je 1954. u Požarevcu kao Milan Nikolić. Osnovnu i srednju školu završio je u Travniku i Banjoj Luci, a diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Magistrirao je u Sovjetskom Savezu, gdje je tokom postdiplomskog studija promijenio ime, ponesen idejom panslavizma. Radio je kao bibliotekar na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je jedan od osnivača SDS-a 1990. godine, ali je tu stranku ubrzo napustio zbog neslaganja s putem kojim je povedena, te ostao odan svojoj državi BiH. Uhapsili su ga Karadžićevi zločinci 2. septembra 1992. na Ilidži, tokom puta na pregovore o primirju, i zatvorili u logor Kula. Tu je proveo 39 mjeseci. Teško je prebijan, lomili su mu rebra i vilicu. Oslobođen je u razmjeni 21. oktobra 1995. Umro je u Sarajevu 1999. godine. Ovo je izjava koju je dao za Televiziju BiH prilikom reintegracije Ilidže:
Archer retweeted
🇮🇱"You've messed up haven't you"
We asked the minister responsible for arms exports to Israel about his undeclared membership of Labour Friends of Israel👇
Archer retweeted
news.sky.com/story/donald-tr…
“Robert Armstrong, the man who coined the term the TACO president, wrote in the Financial Times today: "It is, of course, utterly unclear whether the president's comments have anything to do with a change in balance of the war on the ground.
"What they did communicate clearly, to the delight of markets, was that Trump is looking for an exit."
Which is all the Iranian leadership needs to hear.
Trump wants out.”
Archer retweeted
Presude Haškog tribunala protiv vojnog i policijskog vrha Srbije utvrdile su zločine ratne politike Slobodana Miloševića.
Žrtve su utvrđene imenom i prezimenom.
Činjenice iz presuda ne mogu se izbrisati.
Archer retweeted
Dok svijet gleda u Hormuški moreuz i čeka hoće li negdje planuti nova kriza, u tu presječenu geopolitičku arteriju planete uplovio je jedan neobičan brod. Nije nosač aviona, nije razarač, nema eskadrile lovaca na palubi. A ipak, riječ je o možda najmoćnijem brodu te vrste na svijetu.
Kineski Liaowang-1.
Na prvi pogled djeluje kao civilni istraživački brod. Bijele radarske kupole, antene, ogromne parabole. Ništa spektakularno za nekoga ko očekuje topove i rakete.
Ali Liaowang-1 je nešto drugo.
To je plutajući centar za nadzor svemira i raketa. Brod koji prati balističke projektile, vojne satelite, komunikacije i elektronske signale na hiljadama kilometara udaljenosti. U njegovim radarskim kupolama nalaze se senzori koji mogu istovremeno pratiti stotine, pa i više od hiljadu ciljeva od aviona i raketa do objekata u orbiti.
Dug preko dvjesto metara i težak oko trideset hiljada tona, Liaowang-1 je zapravo mobilni komandni centar kineskog svemirskog i raketnog nadzora. Takvi brodovi popunjavaju praznine između kopnenih radara i satelita, posebno nad ogromnim oceanima gdje država nema bazu ni stanicu.
Kad neka država testira raketu, kad se lansira satelit, kad vojska komunicira radarima i signalima ovakav brod sluša i bilježi.
Zato njegovo pojavljivanje baš sad u Hormuškom moreuzu nije beznačajno.





























