U zemlji hiljadu jezera 🇫🇮 se jedan ozbiljan košarkaški biser Ne znam za vas, ali ja baš volim kad sasvim slučajno naletim na neku utakmicu koju nisam ni planirao da gledam. Neki fudbal, košarka, nešto što inače vjerovatno nikad ne bih ni potražio. Valjda zato što me to podsjeća na vrijeme kada smo sport pratili na neki drugi način. Zapravo, čini mi se da je to jedna od posljednjih oaza onog uživanja u sportu iz djetinjstva, kada nismo imali previše izbora. Gledalo se ono što televizija odluči da prenosi, pa vam se često desi da otkrijete nekog igrača ili ekipu za koje do tada niste ni čuli. Nije bilo algoritama da nam serviraju ono što već volimo, niti mogućnosti da poslije pet minuta promijenimo utakmicu i pronađemo neku atraktivniju. Meni se upravo to desilo kada mi je YouTube, između ko zna kakvih sve preporuka, izbacio utakmicu Vilpas - Oradea. Nisam imao pojma šta me čeka, ali sam vrlo brzo shvatio da sam sasvim slučajno naletio na igrača zbog kojeg je vrijedjelo ostati. Prvo, Finska je užasno zabavna za košarku, jer nudi bisere koje treba pronaći. Da ne pominjem Gordona Herberta, koji je tamo i igrao i počeo kao trener, a onda se popeo na svjetski tron kao selektor Njemačke. Meni lično uvijek dragi Džeral Li, centar koji je igrao jednu sezonu kod nas u Budućnosti, a onda i plejada svih tih finskih igrača koji igraju na najvećem nivou. Danas je, doduše, malo drugačije. Listate YouTube, tražite nešto sasvim deseto, a onda vam algoritam, od kojeg inače teško možete pobjeći, izbaci utakmicu za koju niste ni znali da se igra. Ispade da me upravo ta moderna tehnologija povremeno vrati u vrijeme kada je nije bilo. Kliknete iz radoznalosti, pogledate nekoliko napada, neko napravi dobar potez, svidi vam se akcija i kažete sebi da ćete ostati još koji minut. A onda prođe četvrtina, pa još jedna, i već ste se zalijepili za ekran.